O devedesetim godinama na teritoriji nekadašnje Jugoslavije uglavnom govorimo kao o vremenu ratova, zločina, izbeglištva, sankcija, izolacije. Te mračne slike „velike istorije“ sprečavaju nas da vidimo pojedince, da se zapitamo kako su se njihovi životi menjali, kako su se snalazili, šta im se dešavalo profesionalno ili privatno, odakle su crpli snagu i u najtežim trenucima ili kako su se, usprkos svemu, zabavljali, upoznavali, zaljubljivali, putovali, radovali, rasli, smejali.